ponedjeljak, 19.05.2008.

KAO...EVO MENE OPET.

...ĐIZS...JEDVA SAM SE SJETILA LOZINKE!!!

Dolaze meni neki Shiny Reportsi na mail...i sad kao imam sekundu volje i vremena...vise volje, jos vise vremena. Relativno govoreci...

Elem, ako ITKO ovo vise cita...i sjeca me se...eto, ja sam i dalje zive.

Nažalost.

Svašta se podešavalo...malo toga dobrog. Osim što njega, falim te Bože, više nema... Ja sam uspješno pobjegla doma...u Rijeku.

Sad, činjenica da sam u Rijeci je vrlo diskutabilna jer sam ja definitivno negdje drugdje...lost in bites and bytes... čitajte, počelo je sa Facebook-om!

Onda su mi dosadili svi mogući requesti za srčeka, medeka, ružica, hugsova i best friendsova, super best friendsova...i ostale kenjaže... pa sam se ja koncentrirala na najvažnije...KNIGHTHOOD.

Dakle, za neupucene, to je online igra...i totalna navlakuša...jer je strategija i kao moraše čak nešto i misliti i računati i diplomizirati...a tu i tamo malo rokati nekoga. No, najbolja je ekipa...postoji cijeli jedan svijet ljudi i svi smo na Skypu i svi se jaaaaaaako volimo i tamo je taaaaaaako suuuuuuuper da mi se uopće ne izlazi iz tog života na dvoru, bez mojih Vitezova, Obrana, Napada....ma savrsenstveno smišljeno za Bijeg od RL.

Osim toga, pseća ekipa je ok, malo me hebu jer me bude prerano...oko 10:00 al ajde...svo zlo u tome...

Ako bude jos ovakvih mirnih dana...morebit da se i malo ozbiljnije istresem...

Budite mi dobro svi...

PS: opet sam zaboravila kako se stavljaju slike... :(((((

- 14:35 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

PRODUKTIVNA DEPRA

Eto. kad vam se zvjezde poklpope, onda sve ide k'o po vazelinu.

Prvo, odem na stage, na taj najnoviji job direktorski...i dobijem upalu pluća. OK:. Jedva sam cekala da ih odjebem jer fakat nisu normalni. Ma da mi daju duplo, 40 milja kuna, raditi 13 sati na dan, meni baš i nije ideal Života. JEBOTE: ja radim da bi živjela, a ne živim da bi radila. I tako, onda, vratim se ja u Rijeku.

Taman se raspakiram...AJMOOOO...Izložba pasa. Pogodite gdje? U Zagrebu! Bat of skroz. I opet Martin(a) nadobudno u ZG. Gom'lu love posudi da uplati Kujetini Fashhon Week...i onda...i onda...Kuja dobije proljevčinu da izasere i sudca i pola Hale 10 i četvrtinu gale 11. A sa njom neka raga u konkurenciji, jedva vidi ... a ova Tuka sjela na sred ringa i gleda me..."JA SJEDIM DA NE SEREM!" A kad se digne, rep dolje i skoči na mene. Dođe sudac i ispričava se, ka, vidi on super Kujetina al nemamo pojma koji joj je danas... Dao joj odličan (5) a meni razlog za Pelinkovac...NAKON STO GODINA!!! Čak ni Julikine droge (legalne) me nisu smirile... Ni Dream Team Foruma, ni sva ekipa ovog svijeta me nisu oraspoložili pa sam se malo pogubila oko Faking Rotora, i došla doma.

Do sad sam spavala.

Šta bum sad radila...noćas...nek mi neki Vidovnjak pomogne.

Definitvno se idem molit da sutra bude bolje. Da mi ne pukne čarapa prije izložbe, da Kuji stane proljev, da deutche sudac bude ok, da su mi Mimi i Dado ostavili box za Kuju pa da se kulira do izlasla u Ring...a onda...ma vidjet ce te...već me sramote sa kompromitirajucim fotkama mojih tanga izgubljenim u dupesima dok čučim nasred ringa i pokušavam skulirati Kuejtinu.

...a šta to meni treba?

Vel'ka pusa svima...i kome se smije, al ono jako smije, potražite na sutra na Velesajmu...samo tražite posranu Kuju i pokislu Kujovlasnicu...!

PS: ..preklinjem sva Viša Bića ove Planete...mislite lijepo i pozitivno na mene. Ja cu ČAK sama sebi raditi Rei-ki večeras...god know how much I need it!

Kissy Kissy...bluvot!

- 22:03 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2007.

NEZADOVOLJ(E)NA...

Puno je toga što me ne zadovoljava...al izgleda da dalmatinsko okruženje je od mene napravilo čistokrvnu mazgu, mulu, tovaricu...pa eto, svašta mogu progutati (i popiti).

No, ima nešto što mi je u isto vrijeme strašan gušt...i izvor nezadovoljstva.

Želim novu pozadinu.

Ne moju. Mislim, duper. Ne ne... Pozadinu bloga.

Ovo mi je turobno..kao da je već ostarjelo...posivilo i posepijalo se.

Uživam gledati dizajn od Athene Air, od Regine, ma sve te lijepe čiste, prozračne i bijele... Volim gledati kako su ženstveni i prihvatljivi za sve oblike naših hormonskih promjena.

I tako, ja tražim...al nikako da nađem. Neke čekaju princa na bijelom konju...ja čekam bijelu pozadinu.

Pa vas eto molim da ako imate kakav prijedlog...pomozite mi.

A onda ću nekog zamolitit i da mi objasni kako da uvalim sliku u tekst, a ne ovako lijevo i desno, gore i dolje...baš kao da sam ih zamo izrezala i natakeljila u školski spomenar.

I dobro kaže Julka...neke stvari postanu toliko tanke...da je najbolje u herbarij ih pospremiti.

Baš kao moja Duša...

- 12:20 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

ANAKONDINO PARENJE!!!

Dakle, upravo vidjeh kako to One rade...kapa dolje.

Znači, anakonda je jedno sto put veća od mužjaka.

Anakonda, kad joj se seksa, počne lučiti neki hormoski miris i dozove u prosjeku 10 luzera. Malih. Oni se onda omotaju oko nje, i plaze po njoj. Ajmeeee...

Tako zamotani ostanu cca 10 dana. nononononono

Suprotno mišljenjima o zmijama, anakonde imaju neke ostatke nekih nogica, u obliku klitorisa, odnosno nekakvih panđica, kojima grebuckaju anakondu stimulirajući je i napaljujući je da odabare baš njih... rolleyesrolleyesrolleyes

No, ANAkonda ZNA da je jedan ko nijedan...pa ona DOZVOLI bar dvojici da je maznu!!! Očigledno, njena rodnica ne dopušta fajt suparničkih spermija kao naše malenkosti.

Osim toga, muško AnoKonde, ima DVA PENISA!!! Komada DVA!!! I kad mu Ana dopusti, on ejakulira iz oba dva...!!! Ne znam dal ANA i svrši dvapuu, po svakom penisu, i jako bi voljela da su prikazali kako izgleda svršavanje ANAkonde...nekako imam feeling da se uvija....zubo

Nakon obavljenog seksa, ANA je trudna isto ko i mi. CCA 9-10 mjeseci (da da, isto ko i mi, kad nismo sigurne sa kim smo ostale trudne...). EVO JEDNE TEORIJE O NASTANKU SINONIMA "ZMIJE" ZA ŽENE...al samo jedne...teorije.
Nakon toga izbaci jedno 50-tak malih Ana...koje odmah moraju mislit o sebi.... jebe se njoj za te crvuljke. nema dojenja...jerbo, ko je vidio još zmiju sa sisama...??? Malo ih preživi...al eto...bar je Ana uživala...pa ide po još. Nezasitnica jedna...!!!

No, ono što me muči je činjenica da se nije vidio sa^m čin penetracije...a to me oduvijek zanimalo...kako ZmijaN uvali Zmiji???

Tako da, ako postoje bilo kakvi gmazoslovci na ovom blogu...ja bi vas lijepo molila da mi objasni tu penetraciju...jerbo ja koncipiram da je AnOkond sav jedan Penetrator...i voljela bi znat dže mu je alat???

Aj bok...ovo je bilo samo btw.

jel ima dobrovoljaca za oralni seks? roflroflrofl

- 12:34 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

JUTRA...

...zašto su tako teška?

Zašto je svako jutro Slon toliko umoran pa se zavali na grudi kao da je prešao udaljenost od Azije do Obale Bjelokosti?

Zašto se jutrom napuhne onaj mađioničarski, pomalo falusno uski balon pa se rastegne i zagropa od grla do želudca.

Zašto zbog lijepih snova ne mogu biti sretna bar još koji sat. Onako, posteuforično?

I...zašto, po defaultu, su snovi lijepši što je svakodnevica grublja?



Visi u zraku bloga ovoga jedna priča...nedovršena.

Listala sam mišem...i sama sebi se smijem...kako sam "pobjegla" od Istine kad je postalo najgušće. Ne, nije bilo najgušće abortirati...

Najgušće je bilo ODLUČITI se živjeti...ili ne. Nakon toga...

I dok sad tapkam kao maca oko vruće kaše, a riječi se konglomeriraju u neku vrtu plinovitog Oblaka, vrte se, jačaju, poput tornada u nastajanju...nisam sigurna da to još mogu izbaciti van. Taj Iscjedak je još tvrd...i ako ga stisnem, ostavit će rupu. Krater. I nije mi jasno zašto...jer sam tamo već bila...pričala... Dal sam sad sve zakopala u ovoj Iluziji dobrih osjećaja...ili samo mi se više neda sjećati...toga.

Možda.

- 09:39 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.10.2007.

CRVENO PIGMENTIRANI PAKAO

...evo, taman mi govore moje Babe kako će se srušiti svijet. Već puna dva dana mi se nije desilo ništa grozovito! Nisam završila u bolnici, dijete mi je zdravo (pljuc pljuc, kuc kuc...i sve ostalo), nije mi se izgubio niti jedan pas niti su ih drugi razderali, dakle nismo bili kod veterinara, nitko me nije javno ogadio na Forumu...dapače, i povrh svega, čak me ni On nije pretjerano jako iznervirao.

Naravno ja njega jesam...i to zbog najgluplje stvari na svijetu.

Stvar prva...zove On mene sa posla u ponedjeljak. Kao, ajme ludila, bio nam neki predstavnik sa vinima, kao ono, sad ide Božić, pa pokloni partnerima i klijentima...bla bla bla...uglavnom, frajer dila super vino (po njemu, a On mrzi vina) i sad mu je kao ostala jedna ludilo boca, nekog bijelog (fuuuuuj) sa Novog Zelanda.tu butelju u friđ...i mirna Bosna. Kao, sad ćemo mi to jednu večer degustirat zajedno sa novim "cvitićem" iz Južnoafričke Republike" koji je dobio na dar. Frenkli, ja sam toliko u nekoj mazohističko-zdravoj fazi da se nerviram i činjenicom da pušim, cigarete, pa mi ništa od gore navedenog nije bilo pretjerano napeto...a znala sam i da takvi scenariji obično vode ka seksu, a ja sam u plodnim danima...i, povrh svega, razvodimo se. Jelda da nebi imalo smisla...?

Enivej, u utorak, za moj rođendan samotni...oko 13:00 pojavi se Ivana. Sjebana ko tikva...ljubavni jadi je more. A ja ludnica dobre volje...i moram je počastiti jerbo mi je ročkas, ne? I tako ja otvorim tu bocu...kontam, čaša njoj i čaša meni...nema beda, ostat će dovoljno. No, iako je Ona kategorički odbijala piti...jer ne jede danima...na kraju, u samo sat vremena...slistile ona i ja tu bocu...bez problema. Otvorilo nam jezik i Duše...pa smo se na kraju dobrohotno derale jedna na drugu pobijajući teorije naših varijanti svega i svačega. Konstruktivno ili ne, mi smo se lagano opile, a tada sam ja, u hororu, shvatila da je boca prazna...i da će On poluditi. I naravno, imala sam pravo. No, kako je on navikao da se ja branim napadom, sačekala sam ga nespremnog sa jednim veeeelikim Oprosti i Izvini. Na to nije imao šta odgovoriti...pa je eto, frka brzo splasla.

Drugi put sam ga iznervirala sinoć...ili preksinoć...ne sjecam se. Presvlačio je malu u čistu piđamu. Ispod je naravno potkošulja, koju je On joj htio ugurati u gaćice...a Mala Zvijer je patološki alergična na to...!!! Ja to znam, naravno, već neko vrijeme, pa smo nas dvije potpisale Pakt o uvlačenju potkošulje u hlače, ne u gaćice...i sve 5. No, on je inzistirao, a Ona je dobila Slom Živaca...pa sam ja morala prekinuti tipkanje po tastaturi i intervenirati...a to je uzrokovalo, pak, Njegovim slomom živaca i općenarodnim deranjem. Naravno...ja sam kriva...ja se furam na permisivno odgajanje (ne ne, nisu to njegove riječi...mislim da on ni ne zna šta to znači) i nije bilo Boga ni načina da ga uvjerim da je to njegovo dijete koje, poput njega, pomalo pati od skrivenih opsesivno-kompulzivnih poremećaja...koji se kod njega manisfestiraju neopisivom averzijom spram ikakvih ušivnih etiketa na robi...pa makar bile svilene i dugačke po' metra (ergo: neosjetljive)...te ih on mahnito čupa "naživo" i pritop kvalitetno sjebe svaki komad robe.

Svakako, iznervirala sam ga.

A da...i sinoć sam ga iznervirala kad sam se vratila u bluesu od frizera.

Išla sam na farbanje. Odnosno...na odfarbavanje.

Naime, u napadu prošlotjednih depri...odlučila sam se ošišati...ali i ofarbati. O tome sam pisala par postova prije. Ta rigotina od borovnica i vanilije na kosi mi je dizala živac svaki put kad bi se pogledala. Kako mi je rista poslao lovu za ročkas, odlučila sam ne kemijat sama (za promjenu) sa blajhovima nego sve prepustit lokalnoj Lorealovoj tehničarki...(sic!) No, eto, Ona, kad me ugledala i kad je čula da ja INZISTIRAM na povratku u moju srebrno bijelo sivu boju...se rasplače. Jeben'ti Lorealove tehničarke koje plaču...ZBOG MOJE KOSE!!! neka plaču zbog svačije, njihove...al ne MOJE!!!

Ja sam fakat postala Kamen. Pa me ni to nije, izvana, pogodilo. Dogovorile smo se da cu se ja blajhati svaka dva dana...postepeno, pa ću slijedeći tjedan, pred odlazak u Metropolu, doći na finish kod nje. Moš mislit. Draga moja Lorealova tehničarko...kad se ja izblajham...koji kurac ćeš mi ti...??? Uzet 300,00kn...?

I sad ja, u tom potisnutobijesnom stanju dolazim doma. Ravno u kuhinju, na radnu ploču, smjestim svoje dupe i zapalim cigaretu. Čak me nije dobro ni ošišala. Svaki put mi sjebe desnu stranu! Polako počinjem uviđati da nije ona nesposobna, nego sam ja retardirana...jer joj već po jubilarni 10 put to dozvoljavam. Odreže mi sve, pa onda još više ličim na pedera iz pornića krajem '70. Holandskog.

Za to vrijeme, on se nešto ushodao po kući, malo piški, malo kaki...malo telefonira...i tako, dok je kakio...viče on meni...da se ne skidam, nego da idemo u novootovenu Sodomu i Gomoru u obliku trgovačkog centra...kupiti maloj zimsku robu.

Mislim...svaka Žena će me shvatiti. Pazi, u duboko potisnutom Gnjevu sam. Na glavi mi strši loše ošišana fuj boja kose...nemam pojma kako ću se rješiti borovnice (vanilija može ostati), nemam ni kinte (osim 50,00 kn ostalih od frizera, i 150,00 kn koje sam posudila Ivani) A ON ME TJERA VAN, U TRGOVAČKI CENTAR...u shopping!!!

U jednom trenu sam umalo popustila pod navikom prihvaćanja njegovih Ideja u svrhu očuvanja prividnog Mira u kući. No, u zadnji čas sam se pobunila i rekla: MA KO TE HEBE! DANAS MI SE NE IDE! Sad mi se ide u krevet, duboko duboko pod pokrivač, da sa Cosbyem zaboravim na moju Tugu, Čemer, Jad...

Na to je on demonstrativno rekao Maloj Zvijeri da se obuje jer da njih dvoje idu van. Mala Zvjer Ga je otkantala još brže i efikasnije! Ni njoj se nije išlo!

Kad je zalupio vratima...bilo mi ga je čak malo i žao.

Svakako, ja sam provela večer buljeći u svoj neprepoznatljivi odraz i razmišljala o tome dali da se pomirim sa tom nekom novom poriganom Ja...ili da hrabro krenem u borbu protiv crvenog pigmenta...i vratim se u neku, kolikotoliko prihvatljivu plavu varijantu.

Nije laka odluka. Jeben je taj crveni pigment. Prošla sam već kroz to iskustvo i znam da je rizik od hodanja unaokolo sa drečavo narančastim busenima..VELIK! I nebi mene bil otoliko strah da nemam deadline u obliku Metropole. Što ako ne uspijem u tjedan dana? Što ako sam u fazi kad mi hormoni pubisa ne dozvoljavaju promjenu pigmenta na tjemenu? Što ako...što ako... Znam da ce me najviše pokopati kad vidim moju Vesnu, sa savršeno dugom plavom grivom na glavi koju uredno servisira kod najeminentnijih zagrebačkih stručnjaka. I ovako svaki put umrem kad je vidim...jer iako je moja daleko najbolja prijateljica...samo zbog toga joj opraštam što izgleda tako jebeno dobro. I volim je još više...

Mislim da ću ipak danas krenut u Bitku. Kad popijem treću nesicu, bit ću dovoljno nabrijana da pošaljem u 3 pm ovaj crveni pigment!!!

Ako me nema više od tjedan dana...znate da nije uspjelo. Ili pak, ako se broj mojih postova naglo poveća...znajte da definitivno nije uspjelo pa od muke i srama fakat ne izlazim nigdje nego visim još više za kompom...i kenjam po običaju.

Zdravi i veseli bili!

- 10:43 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 23.10.2007.

RUBY TUESDAY - BIRTHDAY



DANAS MI JE ROĐENDAN! JE JE! ONO, BAŠ JE!

...prije 34 godine, isto u utorak, rodila me mati moja. U 19:00 navečer. Kaže da sam došla u velukom stilu...iako me doslovce prdnula! Budući da se potrefio moj svečani Izlazak sa promjenom dežurstava, imala sam Privilegiju da me porode u duplo!

Mislim, bila je dupla postava Ekipe za Porod.

Jeli to možda, jedan od Razloga za podvojenje moje ličnosti?

Ili, ono pak leži u činjenici da imam PoluBrata?

Njega je mama rodila puuuuno prije mene., 14 godina prije. Njegov otac nije i moj otac, već mamin prvi muž.

Tada se jadnica mučila 3 dana i dvije noći, već su ih bili otpisali. A to je bilo '58. I to na Otoku. No, i tada je uspjela.

Svakako, namučila sa jadnica sa nama. Što pri porodima, što nakon poroda.

Moj Brat (je, smatram ga bratom, jer je, odkad znam za sebe, on smatrao Mog oca za glavnog muškog Referenta...zapravo, On je i nagovorio moju mamu da se ponovo uda...naime, njegov otac je bio propali glumac, mamin sin, i maltretirao je moju mamu do te mjere da je pobjegla, uz pomoć firme, na drugi kraj ondašnje Juge nebi li se spasila...a to je pak rezultirako činjenicom da je moj burac naučio mađarski)...no, uglavnom, da se vratim na poantu, moj brat je Big Shot. Živi u Inozemstvu već skoro 20 godina i čelna je faca jedne multinacionalne firme, zarađuje blato i putuje gdje mu prdne. Zadnji ufur mu je ronjenje (bez kaveza) sa morskim psima po obalama Afrike. I on je Prodana Duša...bio je vrlo perspektivan (zapravo ostvaren i eminentan umjetnik muzičar u bivšoj Jugi) al je onda ostavio sve, skupio ekipu i otišao svirat po mondenim skijalištima za velike pare. Tako je i upoznao današnju Suprugu, Prestolonasljednicu Emporija, samo što je on prestolonaslijedio sve. Barem Pro Forma.

Nije On zadovoljan tim Brakom. Bilo je već puno Odluka o Rastavama i kod njega. Valjda nam je to u Genima, bar tako moj Otac tvrdi (jer u Njegovoj familiji toga Nema...bar nije bilo, do mene). No, sigurna pozicija u Firmi i već velika teenagerka koja ni danas ne zna više od 3 riječi hrvatskoga: palačinke, Nutella i škampi, su ga svaki put nekako prisilili na Kompromis. Jebe mu se! On to kompenzira tako da zavrti Globus i odluči na koji "sajam" otići... Ima "stalne" cure od Rio de Janeira do Bankoka, koje uredno "sevisira i održava". To je pak počeo prakticirati nakon što se jednom napio, poševio jednu crnkinju u Južnoafričkoj Republici, i onda umirao od straha kad su mu limfe natekle pa je posumnjao na AIDS. Srećom bio je negativan...al je naučio lekciju. Budala jedna!

Svakao, jutros mi je mailom čestitao rođendan! Sjeti se On. Što smo stariji to smo svjesniji da imamo samo jedno drugog...onak, po krvi. Iako je on nedavno doznao za još jednog polubrata...prekasno je to bilo. Mislim, viđaju se oni kad on dođe, al nekako nije to isto. Iako je velika razlika u godinama među nama, i on nije nikada živio konkretno sa nama, i odavno je otišao, negdje oko moje 18 godine, nakon što sam se vratila i USA, i nakon što smo se napokon zajedno napili jedne večeri u Opatiji, počeo je i naš "bonding porcess"...i od tada je to igra mačke i miša. Znam da me voli, kao i ja njega...al se znamo pofajtati do jaja. U njemu čuči prikriven Bijes spram mene i mojeg sretnog djetinstva. On je prošao Pakao, moja mama se snalazila svakako dok je bila u egzilu, bili su gladni i bilo im je često hladno. Sjećam se njegovog najvećeg straha iz djetinjstva. Na povratku iz škole, jednog sniježnog dana, našao je vranu sa slomljenim krilom. Došao je doma, u tom tankom i jedinom kaputiću, sjeo za stol da jede, moja mama ga je tjerala da se skine a on je odbiijao...nakon nekog vremena Mami je postalo sumnjivo i odgrnula mu je kaputić. Usrala se jer je prvo vidjela veliku mrlju krvi...a onda i tu Vranu. Ona je pukla od smijeha a on je pukao u plač. Bojao se da će Mama poluditi jer je zamazao jedinu košulju i jedini kaput...i još dovukao ranjenu Vranu u kuću. No moja mama je tu vranu ozdravila. Poslije je tu bilo dogodovština jer je ta vrana, kao svaka vrana, krala susjedima sve svjetlucavo, a tada je to vrlo čest i nešto vrijedilo. Uglavnom, meni je to jako draga priča...

Nakon nekog vremena, on se vratio kod Bake ne Krk i tamo završio osnovnu. Onda je upisao srednju pomorski...i nakon brilijantnih ocjena do tada, prvu je godinu flopnuo ko paradajz. To ga je satralo...a onda se pojavio moj tata...i izvukao ga iz tog stanja.

Danas je...blesav. Evo uoravo me zvao...i ispričao mi lejtest njuz. Najvažnija je da je prije dva tjedna bio u Bankoku sa frendom iz italije, a tamo im je neki arapin Osama uvalio Ciallis. Kaže da mu je to bio prvi put. Kaže i da mu je Ud bio 3 dana u zraku i da je morao pišat iz sobe u kadu... I da ide za SAD sutra...i jebe mu se.

I sad ja ne znam zašto je post povodom mog rođendana završio kao priča o mom bratu...no eto. Šta ću sad...izbrisati?

Svakako, ja sam totalno high. Dogovorila sam transfer za ZG slijedeći tjedan, nakon praznika. Firma mi plaća praznu gajbu koju sam našla, od Loreninih bake i djeda...tako da kujetina moja može samnom. Bit ću tamo mjesec dana i jako se veselim. Čak mi i lovu oplaćuju odmah! Ma divota... Onda ću prosinac biti opet tu...da mogu sa malom provesti blagdane...a onda opet dva mjeseca u ZG...i onda NAPOKON...Rijekaaaaaaaa!!!

...samo da mala to sve ishendla ok kako govori da hoće, jer puno pričam sa njom o tome nebili joj umanjila frku oko razdvajanje. Privremenog. I nadam se da ce On održati obećanje i da na proljece necemo stvarati nove frke oko skrbništva. Tako mi se neda potezati po sudu...oko nečeg toliko normalnog i podrazumjevajućeg...Dijete mora biti samnom. Ja sam je rodila, dojila, nosila noćima dok je uralala od grčeva u trbuhu, ja noćima nisam oka sklopila...i sad, kako da mi to oduzme...NEĆE IĆI!!!

...evo, dok sam ja završila vou kobasicu...rođendan je završio isto...sad je već prošlost i ja definitivno nemam više 33 godine...

...i šta sad?

- 09:18 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2007.

PIZZA KILLER



Evo mene...opet sa štorijama od kunelići...


...nakon što sam zadnjih dan i pol prošla pakao.

Prekjuče sam u 16:00, za ručak, pojela vegetarijansku pizzu. Uvijek naručujemo od istog dobavljača. Ja vegu, ovo dvoje mješanu (hvala bogu). Nakon ručka, otišla sam spavati...naravno! Kad sam se digla u 18:00, osjetila sam da mi nešto želudac nije baš "happy", al kao, bit će bolje. Nakon pola sata sam prvi put "popričala" sa WC školjkom. I onda tako, svakih narenih pola sata. Do nekih 23:00 sam jo Dušu dala lmao lmao lmao Iako sam se uredno nalijevala čajem kako nebi dehidrirala...svaki moj ULAZ je značio i IZLAZ uskoro nakon.

U 24:00 sam osjećala da će mi želudac eksplodirati ishvatila sam da više nije za zezanciju (ono, brzo reagiram, ne? ).

U 00:30 su mi se počele grčiti noge, ruke i brada. Kad sam se ustala da nazovem hitnu, samo mi se zacrnilo i ja sam završila na podu. Zadnjim atomima sam uspjela nazvati i žena me ja tako lako odkantala sa pričom da je to "samo" viroza i da mi se to sve grči zbog panike Poludila sam al nisam imala snage se raspravljati.

Kad se grčenje pojačalo na cijele noge, i kad više nisam mogla disati koliko me bolio želudac...opet sam nazvala, i ovaj puta mi je obećala da će nekog posalti. Kako lijep od Nje, jel'da?

U 01: 20 su se pojavili iz Hitne, izmjerili mi tlak, gornji je bio 80, donji ne sjecam se...samo su me uvalili u Kola, nabili mi infuziju i odveli me na Zarazni. Doktor mi je rekao da sam došla u zadnji čas jer da su mi elektroliti toliko poremećeni da mi je srce moglo otkazati.

Cijelu noć su me pumpali inekcijama i svakakvim infuzijama, glukozom, fiziološkom, neko na Ri:::, ja sam ih preklinjala da mi daju bar malo leda jer su mi usta bila kao brus papir...al to je preveliki luksuz za naše bolnice.

...nije bitno što oko 5 je jedna boca bila prazna već pola sata, a sestre nigdje...pa sam morala sa onim cijevima lutati hodnicima nebi li mi netko promjenio bocu.

Kako mi je mala bolesna, i nije je imao tko čuvati, a ja sam se do 6 i pol osjećala dovoljno snažnom, zamolila sam da pozovu doktora jer ja moram doma. Doktor se tuširao. Dugo se tuširao. Predugo za mene...pa sam ja jednostavno odšetala van. SA ZARAZNOG!!! Mogla sam ebolu imati!

Jučer sam provela dan na šipku i dva dvopeka i umirala od bolova...al eto, danas sam se proudila super, hvala Bogu.

Pa eto, samo pazite kad jedete...i povraćate...

- 12:19 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (12)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

...ja sam:



...žena dijete... 33 godine (kad prije pobogu?) ...majka katastrofalna. ...supruga još gora.
AKTUALNA DIJAGNOZA: čekam da se shrink vrati sa mora pa da vidim šta će sad smisliti...možda ovog puta provali da sam "dobro" jer je ostao bez ideja. Totalno izgubljena između Snova i Stvarnsoti...koji se u zadnje vrijeme često isprepliću... Živim isključivo na potezu kuhinja, krevet, komp...i obrnuto. Tu i tamo odem i do WC-a.

MALA NAPOMENA: ...molim stručnjake, obrazovane književnike, zdrave ljude, one koji znaju kreirati svoje web stranice i ine "starosjedioce", kao i novopridoše mrzioce svega i svačega da DOBRO promisle prije nego me ogade jerbo bi me mogli nositi na "dušama" i pritom zaraditi prijavu od strane "Udruge za zaštitu histeričnih".

Hvala!

...gdje ste to došli:

Tamo gdje ja očajnički pokušavam uhvatiti Misli moje početverostručene ličnosti! Manje više, ovo je jedan Veliki Iscjedak. Glavna supstanca još uvijek čami u glavi...i prijeti eksplozijom. Čak je ni Xanaxi ne mogu više obuzdavati...




...pumpa za probušeni Ego:

Free Hit Counter
Free Hit Counter







...da znam zašto i kad sam extra luda:

CURRENT MOON